Search

Umjetnička rezidencija u Kini; Kurator rezidencije: Mutlu Baskaya 25.10-27.11.2016.

Atelier / Blog  / Umjetnička rezidencija u Kini; Kurator rezidencije: Mutlu Baskaya 25.10-27.11.2016.

Umjetnička rezidencija u Kini; Kurator rezidencije: Mutlu Baskaya 25.10-27.11.2016.

Godinu dana prije ove rezidencije izlagala sam na međunarodnoj izložbi keramike u Pekingu, u muzeju  Zabranjenog  grada gdje sam upoznala umjetničkog voditelja FLICAM-a dr I Chi Hsua. Vidjevši  tada moje radove, pozvao me da dođem na umjetničku rezidenciju u Fuping.  Bila sam upoznata od prije sa tim prestižnim mjestom za keramičare i naravno, sretna do neba!

Kako je rezidencija trajala pet tjedana, nisam htjela otići tamo sama već sam pozvala i svoje kolege Snježanu Pokos Vujec i Borisa Rocu da mi se pridruže. Tako, odosmo mi!

Doći, stvarati svoju umjetnost na mjesto sa tako bogatom, stoljetnom tradicijom istovremeno oduševljava ali i opterećuje. Iako sam znala kamo idem i bila „načitani“ o Kini i njenoj bogatoj kulturnoj baštini kao i svjesni razvitka Kine, ipak me dolazak u Kinu iznenadio. Iznenadio na više načina. Nova moderna Kina nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Velika urbana središta odišu raskoši, sve je tako veliko, sjajno i moderno, no istovremeno na svakom koraku svjesni ste velikog raskoraka između nove i tradicionalne Kine koja je itekako još sveprisutna. Napustivši velike gradove poput Pekinga i Xi’ana, i njihovog brzog i zagušljivog tempa, vozeći se uprema Fupingu, gradiću u ruralnom dijelu središnje Kine razlike su se sa svakim kilometrom povećavale. Bogatstvo i sjaj moderne Kine polako je zamjenjivala ona druga Kina. Mala poljoprivredna gospodarstva, motori-trokolice, lagani tempo tradicionalnog način rada i življenja. A mi smo se upravo toj tradicionalnoj Kini jako veselili. Na koncu, zato smo i došli kako bismo je izbliza upoznali i  njome se inspirirali. Došavši u Fuping Pottery Art Village je kompleks sa 20tak paviljona u kojima su izloženi radovi umjetnika iz cijeloga svijeta. Sve je jako veliko, dojmljivo!  Mnoga imena tih umjetnika bila su mi itekako poznata iz časopisa i revija za keramiku. Divila sam se njihovim radovima i umjetničkim karijerama, i odjednom, spoznala sam da će sada i moji radovi biti izloženi zajedno sa njihovima, što je bilo gotovo nestvarno.  Došavši na rezidenciju , naši radovi koje smo napravili ostali su tamo i trebali bi činiti Hrvatski muzej unutar FLICAM-a.

Radeći u studiju gdje su svakodnevno dolazili turisti koji su zalazili u naš radni prostor, fotografirali nas, čudili su se oni nama kao i mi njima i ta dječja radoznalost kineza podjednako nas je čudila i veselila koliko i opterećivala. Možda zbog njihove mnogoljudnosti, kao da ne poznaju granicu privatnosti. Ti moderni Kinezi koji su dolazili sa high-tech gadgetima  bili su u totalnoj suprotnosti  ljudima sa kojima smo djelili svoj radni prostor. Ljudi skromni u svojim potrebama a opet toliko nadareni i puni znanja o onome čime su se bavili – keramici. Iako su radnici u početku bili malo suzdržani prema nama, ubrzo je radoznalost prevladala i malo pomalo, bez obzira na jezičnu barijeru, zbližili smo se, počeli smo izmjenjivati svoja iskustva, a zahvaljujući tome lakše smo savladali nove uvjete rada kao i materijale.

Naravno da nismo propustili priliku raditi sa Jingdezhen porculanom, prozirnim i bijelim kao snijeg. Koliko god smo pripremljeni došli na rezidenciju sa skicama  i planovima za svoj umjetnički rad, malo-pomalo  Kina se počela  oslikavati u našim radovima.

Tako sam prvobitno zamišljen rad inspiriran tradicionalnim kineskim kazalištem sjena, promjenila kada sam dobila na uvid knjižicu sa  tradicionalnim motivima za oslikavanje porculana, te pod dojmom kineske zime bez pravog grijanja napravila sam pano kojeg sam rezala na način koji u kineskom tradicionalnom oslikavanju poredstavlja zimu- smrznutu vodu. Kombinirajući porculan i fiberglas dobila sam strukturu i prozirnost materijala koji izgleda doslovno kao led.  Druga serija od 4 rada „ Slojevi duše“ predstavljaju ono nesvjesno i podsvjesno u nama koje nas definira i vodi u životu. Za izradu tih radova koristila sam lokalnu crvenu šamotiranu glinu a palila u redukcijskoj atmosferi na 1270° C.

 

Sorry, the comment form is closed at this time.