Class Clay Glass International Symposium na Chulalongkorn univerzitetu, Bangkok, Tailand, 26.10-4.11.2019.

Class Clay Glass International Symposium na Chulalongkorn univerzitetu, Bangkok, Tailand, 26.10-4.11.2019.

U Tajland sam otišla zahvaljujući pozivu Tuk Sukumarl, profesorice na Cula univerzitetu koj me pozvala da sudjelujem na simpoziju koje organizira njeno sveučilište.  Tuk je moja draga kolegica koju sam upoznala na simpoziju u Turskoj i sa kojom se susrećem često na međunarodnim simpozijima. Postale smo jako dobre prijateljice i ostale u kontaktu.Osim mene, pozvani su bili još sedam umjetnika, svaki sa vrlo specifičnim umjetničkim rukopisom. Koncept simpozija je bio jako interesantan. Svaki dan su po dva umjetnika imali svoj masterclass za studente sveučilišta, umjetnike ali i za sve zainteresirane za keramiku, a zadnji dan je bilo otvorenje izložbe keramike.

https://www.facebook.com/chulamuseum/photos/pcb.1369983096509857/1369981909843309

Od svih umjetnika najviše me se dojmio  tajlandski umjetnik Naidee Changmoh (https://www.facebook.com/naidee.changmoh ), kipar, keramičar koji radi skulpture od gline  ljudskih karakteristika, no zapravo su životinje. Njegov moto je taj da su ljudi odgovorni za svoje ponašanje prema životinjama.  Zbog ljudskog djelovanja na prirodu životinje su sada ugrožene i ljudi moraju voditi računa o svom ponašanju naspram prirode i životinja.

Simpozij, izleti..sve je bilo fantastično organizirano, no ono što me posebno dojmilo je narav naših domaćina, i ovdje bih vam htjela skrenuti pozornost na tajladsku hranu, prirodu i ljude.

Tajlanđani su toliko blagi po prirodi, dragi i dobri domaćini. Svome gostu žele dati ono najbolje što imaju od sebe i svoje kulture, skoro kao i mi!  Hrana im je jako interesantna, kombinacija slatkog i ljutog, puno morskih plodova, povrća u kombinacijama koju nikada doma ne bi sparili i to u još sve u najžarkijim bojama. Slatka riža kuhana u kokosovom mlijeku i sočni mango je moj favorit. Uživala sam u mangu! Takav mango, sladak i sočan nikada kod nas nećete naći. Na povratku kući, u koferu je bilo 3 kg manga!

Oduševile su me tajlandske rukotvorine!  Zanimljivo mi je bilo saznanje da su tjekom vremena neka obrtnička znanja  gotovo nestala. Glavni razlog tomu je u dalekoj prošlosti Tajlanda, tada Sijama, kad su u ratu sa Burmom odvedeni svi obrtnici i umjetnici u Burmu kao zarobljenici. Kako bi se tradicijska znanja održala tajlandska kraljica osnovala je muzej tradicijskih rukotvorina.  Izabrani su najbolji obrtnici i umjetnici koja su svoja znanja prenosili na njihove učenike i njihovi radovi su izloženi u kraljičinom muzeju. Na žalost, svo to blago nije se smjelo fotografirati, pa vam ne mogu pokazati slike izvezene svilom, pedantni duborezi u drvetu (WAU!), filigranske skulpture, tkanje sa zlatnom niti…kakve divne stvari su u stanju napraviti.

Uživajte u fotografijama koje sam snimila na tržnici, hrani i kraljevskoj palači